| |
|
Gošovići
Porodična istorija
|
 |
|
-
| PREZIME I IME |
Gošo Gošović |
| ROÐENJE |
Kržanja  |
| Rod |
Muško |
| SMRT |
Kržanja |
| LICNI ID |
I76 |
Porodično stablo Gošović |
| PROMENA |
27 Dec 2016 |
| BRAK |
Žena Gošova Petrović, rod. Kosor |
| DECA |
| + | 1. Ljako Gošović, rod. Kržanja , smr. Kržanja |
| + | 2. Mušika Gošović, rod. Kržanja , smr. 1832, Kržanja |
| | 3. Luka Gošov Gošović, rod. Kržanja |
| | 4. Radosav Gošović, rod. Kržanja , smr. 1853, Kržanja |
| | 5. Nikola Gošović, rod. Kržanja |
|
| PROMENA |
27 Dec 2016 |
| PORODICNI ID |
F31 |
Porodicni list |
-
| BIOGRAFIJA |
- GOŠO RADONJIN je rođen u Kržanji u prvoj polovini XVIII vijeka. Tada su u njegovom selu postojala tri bratstva, nastala od tri sina Ivana Jovanova (Koje, Đura i Vuka). Kuči su ih zbog srodstva i njihovih zajedničkih nastupa u svim aktivnostima tretirali kao jedno jako krivodolsko bratstvo.
Tada se snaga jednog bratstva mjerila brojem pušaka, odnosno brojem ratnika i imovinom kojom se raspolaže. Odlike toga vremena je diktirala tradicija. Ona je mitskim obrascem utvrđivala moralne norme kojim se štitilo od izdajstva i obezbjeđivalo formiranje moralno čvrstog, hrabrog, bratstvu i plemenu odanog pojedinca. Tako su preci potomcima u Kučima postavljali temelje budućnosti. Naučna dostignuća u oblasti genetike ukazuju na biološku determiniranost u veoma dugom vremenskom periodu. Otuda utemeljenost obaveze da svaki pojedinac čuva ugled bratstva i da za njega žrtvuje i život, da poznaje svoje korijene i misli na trajanje i izazove budućnosti. Te nepisane norme je u Kučima generacija generaciji ostavljala u nasleđe.
U to vrijeme je u Kučima, a naročito u Kržanju, najvažnija privredna grana bilo stočarstvo. Stanovništva malo, a u okolini prostrane šume i pašnjaci pogodni za držanje stoke.
Gošo Radonjin je imao oko hiljadu ovaca i koza. Milentije Gošović, izvrsni poznavaoc narodnog predanja, kaže da je Gošo Radonjin imao nekoliko katuna u okolini, gdje je, zavisno od godišnjeg doba, držao svoja stada. Jedan plato između Ošljeg polja i Veoča, pored šume, zvao se Gošova torina. Na Bindži, istočno od sadašnjeg katuna, nalaze se ostaci koliba na mjestu koje se i danas zove Gošov katun. Između Kastrata i kuća Lazovića u Stravču, neke zaravni bile su poznate kao Gošove ornice. NJegov katun je bio Krivi Do u podnožju Lisca, zvani Poda. Kunovaci, sadašnji posjed unuka Miljana Vukova Milića, bio je Gošov, mjesto gdje je imao torove za ovce. Imao je svoje torove i kolibe u šumama između Jagnjila, Ražanoga dola i Rakuljina dola. I na Zlatici su se nalazili ostaci Gošovih koliba.
Imovina i životi Krivodoljana su često bili ugroženi, prvo od okupatorske vojske, a zatim od turskih pljačkaških četa, povremeno i od pljčkaša iz susjednih plemena. Poginule u tim napadima Krivodoljani su svećali, a na pljačku-krađu stoke istom mjerom uzvraćali. Međutim, prilikom napada Turaka 1774. godine, ostali su bez cjelokupne imovine. Bilo je to u vrijeme poznate prve pohare Kuča. Marko Miljanov piše o učešću Krivodoljana u tim borbama. Pominje i pogibiju Čoba Manojlova, stradanja porodica za sedam godina, koliko su proveli u Rovcima. Krivodoljani su u to vrijeme četovali do Lijeve Rijeke, Bratonožića i Kuča.
Gošo Radonjin je sa porodicom u Rovca proveo sedam godina, zajedno sa ostalim Krivodoljanima, potomcima Ivana Jovanova.
Po povratku u Kuče, Krivodoljani su kao i ostali Kuči iz svojih kuća, sa posjeda i katuna, istjerali uzurpatore. Na taj način su Kuči osujetili Tursko nastojanje da ih za vječna vremena protjeraju sa svojih posjeda.
Ostala je priča kako je Gošo Radonjin, po povratku iz Rovaca, na Bindžu izdizao sa pet ovaca i ćoravom kobilom.
Stradao je Gošo Radonjin i u jednom iznenadnom sukobu unutar bratstva. Dogodilo se to u vrijeme kada je knez u selu bio Pero Milin, rođak, LJuljanović. On je jednoga dana u svojoj šumi zatekao sina Paka Bojova sa kozama. Za kaznu što je pustio koze u njegovu šumu, Pero Milin je dječaku oduzeo malu pušku i jednu kozu. Gošov sin Nikola tada pođe kod Pera. Zamoli ga da vrati pušku i kozu. Riječ po riječ, izrodi se svađa. Pero plah čovjek pokuša da ubije Nikolu, ali mu puška nije opalila. Nikolina jeste. I Pero je, smrtno pogođen, izdahnuo. Tada je Pavić Tomov, poznati Krivodoljanin, ranio najstarijeg Gošovog sina LJaka. Nakon toga LJakova braća rane Pavića. Brnjo Čobov dođe iz Donje Kržanje da pomogne rođacima, pa i njega ubije Nikola Gošov. Manojlovi potomci tada pođu u Rakuljin do da zaplijene Gošovu stoku. Čuvši što se dogodilo, Gošov rođak, Joko Bojov iz Krivoga Dola dođe u Dubravice i tu se sukobi sa pleniocima stoke. U to naiđe Gošo sa sinovima, te rane Grču Manojlova.
Poslije ovih tragičnih događaja, Gošo Radonjin je napustio Kržanju, ovom prilikom poslije sukoba sa rođacima, potomcima Pejčina LJuljanova i Čoba Manojlova. Ponovo je pošao u Rovca. U selu Kupinovo, na obali rijeke Morače, proveo je tri godine. Zatim se preselio na Zlatici.
Kuči su se, ko zna po koji put, nakon tri godine angažovali da zavađene pomire. Sastali su se u kući Joka Bojova na Ober. Nikola Gošov je sa jednim Lazovićem ostao da čeka ishod razgovora u šumarku stotinak metara od te kuće. Kad su Perovi i Brnjovi sinovi i rođaci pristali da Nikoli oproste krv, Kuči su ga pozvali da se po običaju izvrši umir krvi. Prije nego što je tamo stigao, iz zasjede su ga ubili Radoš Perov i Đuro Brnjov. Tada je zaprijetila opasnost da se u međusobnim obračunima istrijebe LJuljanovići. Kuči su ipak uspjeli da ih pomire.
Gošo je umro prije nego što su Kuči uspjeli da pomire njegove sinove sa potomcima Pera Milina i Čoba Manojlova. Sahranjen je na Tamniku, južno od mosta na Smokovcu, na lijevoj obali rijeke Morače. NJegov grob je dugo odolijevao zubu vremena. Održavali su ga Ivanovići sa Zlatice, kao što bi grob njihovog pretka, sve do šezdesetih godina XX vijeka. Tada ga uništio jedan doseljenik prilikom gradnje kuće.
Poslije pomirenja, sa sinovima Pera Miljina i Čoba Manojlova, Gošovi sinovi su se vratili na Kržanju, popravili Staru kuću i u njoj formirali porodice.
Gošo je bio oženjen odivom iz vojvodske kuće Ilije Petrovića. Imao je pet sinova: Nikolu, Luku zvanog Turo, Radosava, LJaka i Mušiku. Prva trojica su mladi, neoženjeni, poginuli.
Gošovo potomstvo se grana od dva njegova sina: LJaka i Mušike, odnosno od LJakovih sinova: Jovana i Petra i Mušikinih unuka (Miloševih sinova) Jakova, Miljana i Todora.
|
|
|
|
