Gošovići
 Porodična istorija

Stevan Gošović

Stevan Gošović

Muško 1895 - 1924  (29 god.)

LICNE INFORMACIJE    |    Media    |    BIOGRAFIJA    |    SVE    |    PDF

  • PREZIME I IME Stevan Gošović 
    ROÐENJE 1895  Kržanja Find all individuals with events at this location 
    Rod Muško 
    SMRT 1924  Beogrsd Find all individuals with events at this location 
    LICNI ID I204  Porodično stablo Gošović
    PROMENA 7 Jan 2017 

    OTAC Đuro Gošović,   rod. 1864, Kržanja Find all individuals with events at this location,   smr. 1943, Đurakovac Find all individuals with events at this location  (GODINA I DANA 79 god.) 
    MAJKA Mitra Manojlović,   rod. 1872, D.Kržanja Find all individuals with events at this location,   smr. 1933, Kržanja Find all individuals with events at this location  (GODINA I DANA 61 god.) 
    PORODICNI ID F51  Porodicni list

  • Fotografije


  • BIOGRAFIJA 
    • Osnovnu školu je pohađao na Ublima a gimnaziju u Podgorici, Cetinju i Kruševcu. Kao gimnazijalac je bio poznat i omiljen u Kučima, pa ga 1918. godine biraše za narodnog poslanika. Kao poslanik Kuča učestvovao je 1918. godine u radu Velike crnogorske narodne skupštine koja je izglasala ujedinjenje sa Srbijom. Po prestanku rada Skupštine postavljen je za sekretara u Izvršnom odboru Crne Gore, koji je privremeno obavljao poslove vlade do uspostave jedinstvenih vlasti na teritoriji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
      Kada su, 1918. godine, angažovane omladinske čete protiv protivnika ujedinjenja Crne Gore i Srbije, Stevan Đurov se sa Miljanom Bojovićem iz Kržanje zalagao protiv prolivanja krvi, za mirno rješavanje političkih sukoba. Kažu da je u tome imao izuzetno dobar uspjeh, naročito kada su u pitanju Kuči, koji su učestvovali u gušenju pobuna.
      Maturirao je u Podgorici 1919. godine i iste godine se upisao na Beogradski univerzitet, na studije bioloških nauka. Diplomirao je 1923. godine. Bio je i asistent na katedri za biologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, kod prof. Živojina Đorđevića. Dosta dobro je govorio ruski i njemački, a služio se literaturom na francuskom i italijanskom jeziku.
      Godine 1923. odlazi u Peć. Tamo je bio šef antimalarične stanice i profesor u tamošnjoj gimnaziji.
      Prilikom naučnih istraživanja faune na izvoru Ibra, jula 1924. godine, ranjen je od nepoznatih lica i od zadobijenih rana je umro iste godine. Prema zvaničnoj verziji (Politika br. 5840, od 29. jula 1924) „atentat su izvršili kačaci“ (emigranti koji su, iz Albanije, ilegalno prelazili da vrše diverzije i ubistva). Prema nezvaničnoj verziji ubili su ga žandarmi, jer je kao član Komunističke partije, od njenog osnivanja 1919. godine, aktivno djelovao kako na Univerzitetu tako i u Metohiji.
      Za člana KPJ je primljen 1919. godine.
      Neki Stevanovi savremenici pretpostavljaju da je Stevan bio delegat na Vukovarskom kongresu KP.
      Nekoliko mjeseci poslije ranjavanja, operisan je u Opštoj bolnici u Beogradu, gdje je zbog nastupanja sepse, nakon mjesec dana umro 26. novembra 1924. godine.
      U Politici br. 5961, objavljen je članak o ranjavanju i topao nekrolog o Stefanovoj smrti.